Izložba je podjeljena na šest djelova.  Prvi dio bavi se sudbinom Olega Mandića, čovjeka koji je zadnji izašao iz logora Auschwitza. On je uspio nabaviti bilježnicu u koju je, u obliku dnevnika, opisao svoje doživljaje tih sudbonosnih dana. Godine 1992. Olega je odlikovao poljski predsjednik Lech Wales za promicanje svjedočanstva o auschwitzu. Drugi dio izložbe odnosi se na nastanak fašizma i nacizma te o njihovim vođama. Vođa nacizma bio je Adolf Hitler koji je 1993. Godine bio imenovan kancelarom a slijedeće godine preuzima dužnost predsjednika Republike. Benito Mussolini, vođa fašizma, kao predsjednik vlade uveo je diktaturu i teror nad neistomišljenicima, osobito komunistima. Već 1935. godine krenuo je u osvajanje Etiopije a 1939. godine osvojio je i Albaniju. Uhvaćen je pri pokušaju bijega nedaleko Lago di Gard gdje je strijeljan i obješen naglavce na jednoj crpki za gorivo. Treći dio izložbe bavio se je sudbinama opatijskih židova. Vidjeli smo jedan plakat na kojemu je bilo prepričana „ Opatijska priča“. Naime, židovska obitelj Breiner su 1943. godine za vrijeme njemačke okupacije Opatije pobjegli u selo Ivanja na otoku Cresu kako bi izbjegli deportaciju i uhićenje koje su provodili nacisti u sklopu ostvarivanja „konačnog rješenja“ . Početkom 1945. Godine Nijemci su ih uhitili i odveli u sjedište SS-a na Sušaku, a zatim u Trst u nacistički koncentracijski logor. U logoru su ostali do oslobođenja u travnju 1945. godine. Svi članovi obitelji su preživjeli i u miru se vratili u Opatiju. Četvrti dio govori o Bertu Tenčiću. Peti dio odnosi se na selo Lipa. Lipa je povezno vezana za Istru iako geografski ne spada u nju. Lipa je pred drugi svjetski rat imala 90 kućnih brojeva,  te 520 stanovnika koji su se bavili poljoprivredom. Muškarci sposobni za vojnu službu stupaju u partizanske postrojbe. 30. Travnja 1944 godine Njemački i Talijanski fašisti su izvršili strahoviti zločin. Oko 14:30 sati počeli su uništavati selo. Pljačkali su sve do čega su došli. Ubijali su, maltretirali starce, ženu i djecu u kolijevkama. Užas je trajao dva sata. U razdoblju od dva sata uništeno je jedno cijelo selo, spaljeno je ukupno 135 kuća i gospodarstava. Umrlo je  269 mještana Lipe, većinom žene, djeca i starci. Petnaest dana nakon zloćina strjeljano je još šest stanovnika koji su pronađeni u obližnjim mjestima. 28 ljudi koji nisu za vrijeme rata bili u selu ponovo su došli poslije rata, te su počeli obnavljati selo. Život je ponovno došao u Lipu.
Učenike je dojmilo „kuća broj 20“ na početku sela u kojoj su izvršena ubojstva i spaljivanje stanovnika. Danas se na mjestu kuće nalaze brojni spomenici žrtvama.
Učenici su se vratili kući sa još bogatijim znanjem iz povijesti.